Prognoze loše, stvarnost – još gora

Nemačka se suočava sa prilično mračnim prognozama ekonomskog rasta – odnosno pada.

Izvor: Deutsche Welle

Foto: Profimedia

Foto: Profimedia

Ali jedan čuveni ekonomista kaže da su i takve brojke ulepšane jer ne uzimaju u obzir sve skuplje energente iz uvoza i još neke faktore.

Četiri vodeća ekonomska istraživačka instituta predstavila su prošle nedelje sumorne prognoze ekonomskog razvoja Nemačke: privreda će ove godine rasti za svega 1,4 odsto, a za 2023, ti stručnjaci predviđaju čak i pad BDP od 0,4 odsto.

No, koliko god ove prognoze delovale mračno, brojke su ipak ulepšane, smatra vrhunski nemački ekonomista Gabrijel Felbermajer i kaže da će se BDP već ove godine realno smanjiti za 1,3 odsto, a naredne godine će minus biti verovatno oko četiri odsto.

Jer, kako objašnjava Felbermajer u studiji u koju je uvid imao Zidojče cajtung, u vremenima neuobičajeno visokih uvoznih cena, takozvani realni BDP nije dobar pokazatelj ekonomske snage zemlje. Svakako ne, ako se pod ekonomskom moći neke zemlje podrazumeva i kupovna moć njenog naroda, prenosi DW.

Da bi to razumeli, treba znati da je BDP po klasičnoj definiciji vrednost svih dobara i usluga proizvedenih ili prodatih u zemlji i istovremeno je zbir svih domaćih prihoda. Nemački BDP je nedavno naglo i neuobičajeno porastao, međutim, manje zbog velikog povećanja količine proizvedene robe – već zbog visoke inflacije, koja veštački naduvava sumu celokupne prodaje iskazane u evrima.

Da bi se izračunao ovaj fenomen, odnosno nominalni BDP očistio od inflacije, koristi se takozvani deflator BDP-a, odnosno indeks cena roba i usluga proizvedenih u zemlji. Rezultat je dobro poznati realni BDP.

Uvoz skupih energenata drastično smanjuje kupovnu moć

Problem je u tome što taj mehanizam doduše uključuje izvoz nemačkih kompanija, jer je roba proizvedena u zemlji – ali ne i uvoz. To znači da izuzetno visoki troškovi uvoza energenata uopšte nisu uzeti u obzir u zvaničnoj statistici BDP-a. Felbermajer objašnjava važnost naglog rasta indeksa potrošačkih cena (CPI) koji se ne zasniva na robi proizvedenoj u zemlji, već na robi koja se u njoj troši – i tako dolazi do svoje još mračnije prognoze.

Zidojče cajtung napominje, da to što deluje kao visokoumna naučna kombinatorika, zapravo ima veoma opipljiv uticaj na političke odluke i život građana.

“Rast BDP-a, kako se obično izveštava, potcenjuje gubitak kupovne moći stanovništva u vremenima visokih uvoznih cena”, kaže Felbermajr. “Političari ne vide pune razmere osiromašenja stanovništva jer ono ne proizilazi iz zvaničnih podataka. Time nastaje opasnost da izvuku pogrešne zaključke.”

Nemačka Vlada verovatno nije jedina koju bi obmanjujući podaci mogli da navedu da donosi problematične odluke.

Prema Felbermajerovim rečima, ista opasnost se odnosi i na partnere u kolektivnom pregovaranju, poslodavce i sindikate, jer im “zvanični podaci o BDP-u sugerišu da postoji manevarski prostor za povećanje plata koji u stvari uopšte ne postoji”.

“Zato je velika opasnost da plate budu podignute do mere koja će se na kraju pokazati kao ekonomski štetna i koštati radnih mesta”, prenosi Zidojče.

Nemačka bi mogla da se nađe u društvu velikih dužnika

Gubitak radnih mesta o kojem Felbermajer govori drugačije rečeno jeste u stvari povećanje nezaposlenosti. Pored toga što to znači dodatno osiromašenje stanovništva i smanjenje potrošnje – time će se istovremeno povećati državni troškovi i smanjiti prihodi od poreza. A to će pak neminovno dovesti do novog zaduživanja Nemačke.

Ogromna suma od skoro 300 milijardi evra koju je predvidela Vlada Olafa Šolca za pomoć privredi i građanima u savladavanju energetske krize – već sadrži novi dug od 200 milijardi evra.

Ranije je donet i višegodišnji plan dodatnog budžeta za nemačku vojsku Bundesver u visini od 100 milijardi evra.

A paketi pomoći zbog pandemije korone, doprineli su tome da je krajem prošle godine suma nemačkih dugova već iznosila 2,32 biliona evra.

To bi na kraju Nemačku moglo da dovede u situaciju da se posle dve decenije stroge štednje, te povoljnih kamata koji su pojeftinile dugove i pomogle da sa savlada kriza evra – sada nađe u društvu velikih dužnika, među kojima su odavno i članice G7 poput Japana, Italije, a i SAD.

Faktor kamate

Najnovija vest iz Vašingtona je da se u novu fiskalnu godinu, koja tamo počinje 1. oktobra, startovalo sa rekordom od 31,1 biliona duga.

U borbi protiv inflacije, Nacionalna banka SAD (Fed) počela je brzo i krupnim koracima da podiže ključnu kamatnu stopu, a to pak kredite čini skupljim – i dodatno povećava dug u dolarima.

I Evropska centralna banka koja štiti stabilnost evra, druge po važnosti svetske valute, takođe je prvi put posle 10 godina počela sa dizanjem kamata. To znači da ponovo rastu novčani depoziti u evrima – ali i dugovi, kako državni tako i privatni. I to je deo vrzinog kola recesije u kojoj građani gube kupovnu moć – odnosno postaju siromašniji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com