Svaki stanovnik EU godišnje baci oko 11 kilograma odeće …

Proizvodnja odeće se u poslednje dve decenije udvostručila, dok se trajnost proizvoda skratila za trećinu. Godišnje svaki stanovnik Evropske unije baci 11 kilograma odeće, dok se odevni predmeti nose u proseku sedam do osam puta. EU zbog ovakve situacije pokreće niz projekata koji bi trebalo da dovedu do smanjenja potrošnje.

Juče je Evropski parlament izglasao strategiju za održive tekstilne proizvode u kojoj se čak najavljuje i uvođenje digitalnog dokumenta koji bi trebalo da nosi sve podatke o proizvodu, na primer, gde je i kada napravljen, od kojih materijala i da li može da se reciklira.

Biljana Borzan, predstavnica Odbora za zaštitu potrošača, izjavila je da je u ovoj strategiji upućen poziv, odnosno zabrana spaljivanja neprodate ili vraćene tekstilne robe u EU.

– Do sada su velike količine viška i zalihe koje se ne mogu prodati, kao i vraćeni proizvodi, dovodili do uništavanja potpuno upotrebljivih tekstilnih proizvoda. Trenutno se, u okviru novih pravila o eko-dizajnu, pregovara i o zabrani uništavanja neprodate odeće. Brendovi koji se dovode u vezu s takvom praksom su „H&M”, „Zara” i „Amazon” zbog velikog rasta onlajn trgovine, ali i luksuzni brendovi poput „Barberija” koji pokušavaju da zadrže visoke cene svojih proizvoda. Prema nekim procenama samo u Nemačkoj se godišnje uništi neprodate robe u vrednosti od sedam milijardi evra”, rekla je Borzanova.

Modna industrija danas, kako su naveli, funkcioniše kao „fast fud”, a pretpostavlja se da do 35 odsto globalne mikroplastike ispuštene u okeane potiče iz sintetičkih tekstilnih proizvoda. Između 200.000 i 500.000 tona svake godine uđe u morsku sredinu globalno. Poznato je da je jedan od najvećih zagađivača planete garderoba, jer je sve jeftinija, napravljena materijala koji se teško recikliraju.

Ni u Srbiji ne postoje propisi koji bi doveli do odgovornijeg ponašanja. Podaci pokazuju da tek 16 odsto građana u našoj zemlji odeću poklanja u dobrotvorne svrhe, isto toliko je čuva u ormarima, a svaki drugi je daje prijateljima ili poznanicima. Problem je što 85 procenata ukupne odeće završi na deponiji. Iako tekstil može ponovo da se upotrebljava, kod nas ne postoji organizovana reciklaža ovog otpada.

Prema podacima Centra za unapređenje životne sredine, u Srbiji jedan stanovnik godišnje kupi 12 kilograma odeće, što je oko osamdeset hiljada tona garderobe ukupno u toku godine. Ne postoje pouzdani podaci koliko tih proizvoda na kraju završi na deponiji, ali se zna da u našoj zemlji ima nekoliko firmi koje se bave reciklažom tekstila od kojih samo jedna prihvata robu od građana i to uglavnom pamučnu. U industriji tekstila i odeće, koja zapošljava 1,5 miliona radnika širom EU, dominiraju mala i srednja preduzeća. Čak 60 odsto odeće u EU se ne proizvodi u zemljama članicama. Korišćena odeća se u manjem procentu izvozi, a najveći deo završava na deponijama ili u spalionicama. Globalno, manje od jedan odsto proizvedenog tekstila se reciklira u novi tekstil.

Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com