Prodaja domaće hrane na kućnom pragu u selima širom Šumadije

Gazdinstvo Dragana Jovanovića, u selu Zagorica kod Topole, se već trideset godina bavi proizvodnjom hrane, mesa, jaja, mleka međutim tek poslednjih godina domaćinstvo se ozbiljnije razvilo u pravcu koncepta farme različitih životinja i prodaje namirnica na kućnom pragu. Dragan ima do trideset krmača različitih autohtonih rasa, drži mangulice, resavke, moravke a prodaja prasića je za sada primarna i kako sam kaže ide dobro.

prasici, prasad, prase

“Godinama je bila cena 200, dinara, pa 180, pa 230, i to je bilo baš dve tri godine, a sada je cena oko 400 dinara. Trenutna vrednost je 370 dinara i ja pratim pijačne cene, kako je na pijacu tako prodajem kući, ne udaram neke nenormalne cene iako je dobar kvalitet ali i čovek koji kupi mora od nečeg da živi, mogao je da kupi na nekom drugom mestu, nije morao da dođe ovde kod mene na kraj sveta. Cena je zadovoljavajuća sada u odnosu na mnoge stvari u poljoprivredi, tako oko 400 dinara odnosno 370 to je stvarno dobra cena. Ekonomski aspekt je vrlo bitan jer je tri puta veća cena ako ja sve odradim i isporučim na svom kućnom pragu nego da prodam na pijaci, da kasapi kupe od mene a oni u svojoj kasapnici prodaju moje prase i imaju veću zaradu za tri dana nego ja za tri meseca rada. Ono što se od prasića ne proda ostaje kod nas u tovu i onda sve to ode u suvo meso, dođe čovek kupi celu svinju, ja mu odradim, on plati živu vagu svinje i plati mi uslugu ređanja, sušenja, odradim čvarke, pihtije, kavurmu, komplet sve od svinje što može da se dobije”, kaže Dragan Jovanović.

Potražnja za domaćim suvim mesom je porasla, kupci dolaze iz različitih krajeva Srbije da pazare raznoliku ponudu na Draganovom gazdinstvu, najviše se prodaju čvarci a dosta se kupuje i mast od mangulice.

“Sušim na drvima, tradicionalno kako se radilo vekovima unazad ovde u Šumadiji. Sušim na šljivovom drvetu, bukvi, na drvetu kruške i drva uvek treba da budu suva, tako daju specifičnu aromu, crvenu boju. Sušim suvo meso, slaninu, kobasicu, suva crevca, pravimo kavurmu, pravimo pihtije, dakle sve od svinje što može da se proizvede, čvarci, mast. Tu je i mast od mangulice. Najviše zahteva vremena šunka od dva metra, specifična je jer ne može nikad ista temperatura da bude dole i gore u pušnici, pa onda treba da se okreće i nju ne može takvu svako da je osuši da bude svuda jednaka jer može da bude jedan kraj sirov, drugi presušen, postoje tu sitne fore da ona ispadne odlična”, objašnjava Jovanović.

dragan, jovanovic

Dragan Jovanović u selu Zagorica širi svoju farmu, drži i alpino koze pa su u planu sirevi i kačkavalji koji će proširiti ponudu hrane na kućnom pragu.

“Već imaju višak mleka koji jarići ne mogu da isisaju, a kad jarići ne budu sisali pravićemo malo kozjeg sira, kačkavalja sve što možemo da proizvedemo jer već prodajem tu suvo meso od svojih svinja, prodajem domaća jaja od koka, pa zatim rakiju domaću a onda će doći kozji sir i što je veća priča veći je i krug, od svega imamo po malo a nama kao domaćinstvu je bolje jer porodica može da živi od ove proizvodnje i to i jeste smisao. Držali smo samo za svoje potrebe jer pokojni deda je bio zidar, otac zida i dan danas tako da je to bio neki osnovni prihod u domaćinstvu a ovo smo držali za svoje potrebe, međutim ja sam krenuo malo po malo i video da tu ima matematike, a opredelilo me je i to što ovo selo ima nekih stotinak kuća i neko ne drži ovo što ja sve držim i skoro da nemam konkurencije. Ima na par mesta da neko drži nešto od ovoga svega što ja imam ali ne drži niko sve. U budućnosti, za desetak godina ja mislim da ću verovatno ja biti jedini koji će ako opstane da ima tako svega”, smatra Jovanović.

Dragan za potrebe sopstvene farme obrađuje 10 hektara zemlje, ostalo dokupljuje a sam koncept života na selu uz prodaju zdravih namirnica na kućnom pragu pokazao se isplativim.

Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com