Video nadzor u stambenoj zgradi nije tehnička odluka već pravna. Postavljanje kamera u zajedničkim prostorima znači obradu ličnih podataka svih stanara i posetilaca, a to podrazumeva konkretna pravila o tome ko odlučuje, gde kamere smeju da stoje, ko ima pristup snimcima i ko snosi odgovornost ako nešto krene naopako.
U Srbiji ne postoji jedan zakon koji se isključivo bavi video nadzorom u stambenim zgradama. Primenjuju se dva osnovna propisa: Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, koji snimke tretira kao lične podatke jer omogućavaju identifikaciju osoba, i Zakon o privatnom obezbeđenju, koji reguliše tehničke uslove instalacije i korišćenja sistema.
Nepoštovanje ovih propisa može da košta i do 2.000.000 dinara kazne, a odgovornost ne pada na tehničara koji je postavio kamere, već na stambenu zajednicu kao pravno lice.
Ko može da donese odluku o postavljanju kamera
Odluku o uvođenju video nadzora u stambenoj zgradi može doneti isključivo skupština stambene zajednice. Nijedan drugi organ ili lice nema ovlašćenje da samostalno donese ovu odluku, čak ni upravnik.
Razlog je pravne prirode: zajednički delovi zgrade (hodnici, ulazi, liftovi, parking) nalaze se u zajedničkoj svojini svih etažnih vlasnika, a o korišćenju zajedničke svojine odlučuju svi vlasnici zajedno, kroz skupštinu. Video nadzor koji evidentira ko ulazi i izlazi iz zgrade direktno utiče na privatnost svakog stanara i posetilaca, pa se na njega ne gleda kao na običnu tehničku intervenciju.
Ko ne može sam da donese odluku o postavljanju kamera:
- Upravnik zgrade – ni stanar-upravnik ni profesionalni, bez odluke skupštine
- Jedan ili više stanara – čak i ako finansiraju sistem o svom trošku
- Vlasnik lokala u prizemlju – nema pravo da snima zajedničke delove zgrade
- Firma za obezbeđenje – ne može instalirati bez skupštinske odluke koja joj to nalaže
Za donošenje odluke, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti preporučuje kvalifikovanu većinu – znatno veću od obične, jer video nadzor značajno zadire u pravo na privatnost.
Gde kamere smeju, a gde ne smeju da budu

Postavljanje kamera nije dozvoljeno svuda. Princip srazmernosti nalaže da kamera pokriva samo prostor koji je neophodan za ostvarenje svrhe – zaštitu imovine i bezbednost lica.
Dozvoljene i zabranjene lokacije za video nadzor u stambenoj zgradi prikazne su u tabeli ispod.
| Lokacija | Status | Napomena |
| Ulaz u zgradu, spoljna strana | Dozvoljeno | Najčešća i najopravdanija lokacija |
| Ulaz u zgradu, unutrašnjost | Dozvoljeno | Kamera sme pokriti prostor vestibila |
| Hodnici i stepenište | Uz ograničenja | Kamera ne sme pokrivati ulaze u stanove |
| Lift, samo kabina | Sporno | Preporučuje se izbegavanje; alternativa je kamera ispred lifta |
| Parking u sklopu zgrade | Dozvoljeno | Česta i opravdana lokacija |
| Ispred vrata pojedinih stanova | Zabranjeno | Direktno krši privatnost vlasnika stana |
| Javna površina, trotoar ili ulica | Bez dozvole | Zahteva posebno odobrenje nadležnih organa |
Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti; Zakon o zaštiti podataka o ličnosti („Sl. glasnik RS“, br. 87/2018)
Ugao snimanja mora biti podešen tako da obuhvata samo neophodan prostor. Ako kamera nehotice pokriva ulaz u stan suseda ili deo javne površine, mora se promeniti ugao ili tehnički maskirati taj deo slike.
Ko je rukovalac podacima i ko sme da pristupa snimcima
Kada stambena zajednica uvede video nadzor, ona postaje rukovalac podacima u smislu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. To znači da stambena zajednica, kao pravno lice, snosi punu odgovornost za zakonitu obradu snimaka.
Upravljanje snimcima u praksi vrši upravnik zgrade kao jedino ovlašćeno lice. To znači da samo upravnik ima pravo pristupa DVR ili NVR uređaju, može preuzimati snimke i dostavlja ih policiji isključivo na pisani zahtev.
Stanari nemaju pravo da gledaju snimke – ni uživo, ni naknadno. Pristup snimcima u realnom vremenu putem mobilne aplikacije ili kablovske televizije nije dozvoljen, jer to omogućava neograničenom broju lica da bez opravdanog razloga zadire u privatnost ostalih stanara i njihovih posetilaca.
Licencirani profesionalni upravnici, kao što je Beostan Upravnik (Vidikovački venac 92č, Rakovica, Beograd), preuzimaju ulogu ovlašćenog lica za pristup snimcima u zgradama kojima upravljaju. Više o obavezama i odgovornostima upravnika zgrade možete pronaći na stranici o upravniku zgrade.
Obaveze koje stambena zajednica mora da ispuni

Uvođenje video nadzora ne završava se postavljanjem kamera. Stambena zajednica mora da ispuni niz tekućih obaveza:
- Vidljiva oznaka na ulazu – na svakom ulazu u nadzirani prostor mora stajati obaveštenje sa simbolom kamere, nazivom rukovaoca i kontakt podacima
- Čuvanje snimaka minimum 30 dana – zakonski minimum po Zakonu o privatnom obezbeđenju; duže čuvanje moguće samo u slučaju aktivne istrage
- Zaključan DVR/NVR uređaj – fizički zaštićen od neovlašćenog pristupa, sa lozinkama koje se redovno menjaju
- Ugovor sa licenciranom firmom – instalacija i održavanje sistema mora biti povereno ovlašćenoj firmi za privatno obezbeđenje
- Prijava sistema policiji – u skladu sa Zakonom o privatnom obezbeđenju
- Evidencija pristupa snimcima – beleženje ko, kada i zašto je pristupio snimcima
Kazne za nepoštovanje propisa
Stambena zajednica koja ne poštuje pravila o video nadzoru izlaže se značajnim novčanim kaznama. Odgovornost nije na stanarima pojedinačno, već na stambenoj zajednici kao pravnom licu.
Prema važećim propisima, predviđene kazne su:
- Do 000.000 dinara – za pravna lica koja obrađuju lične podatke bez zakonskog osnova (Zakon o zaštiti podataka o ličnosti)
- 000 do 2.000.000 dinara – za pravna lica koja nemaju ugovor sa licenciranom firmom (Zakon o privatnom obezbeđenju)
- 000 do 1.000.000 dinara – za propuste u tehničkom održavanju sistema
- Do 50.000 dinara – za odgovorno fizičko lice unutar pravnog lica
Pored novčanih kazni, inspekcija može naložiti uklanjanje nelegalno postavljenih kamera i brisanje nezakonito prikupljenih snimaka. Nadzor sprovodi Poverenik za zaštitu podataka o ličnosti, a u delu tehničke zaštite i Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Najčešća pitanja
Video nadzor je odgovornost, ne privilegija

Kamere u stambenoj zgradi povećavaju bezbednost, ali samo ako su postavljene zakonito, uz jasnu skupštinsku odluku, ispunjene obaveze i jasno definisano ko je za šta odgovoran. Sistem koji funkcioniše u sivoj zoni, bez odluke skupštine, bez oznake, bez ovlašćenog lica, ne pruža pravnu zaštitu stambenoj zajednici kada zatreba, a istovremeno izlaže zajednicu kaznama.
Upravo zato je uvođenje video nadzora pitanje na koje odgovor daje skupština stanara zajedno, a ne jedan stanar ili tehnička ekipa koja dođe da postavi kamere.
Siniša je rođen i odrastao u Beogradu. Nakon studija ekonomije, započeo je karijeru u novinarstvu. Danas je glavni urednik BizInfo.rs, gde svakodnevno donosi najnovije poslovne vesti iz Srbije.
